Općenito o ergonomiji  

 

 1. Uvod 

  Umjesto da alate i radnu okolinu prilagode sebi, ljudi su se stoljećima prilagođivali njima. Tek početkom 18. stoljeća počelo se znanstveno pisati o bolestima izazvanim nepravilnim držanjima i pokretima pri radu, a u 19. stoljeću alati, strojevi pa i cijele radne operacije počele su se prilagođivati čovjekovim mogućnostima. Iz svega toga izrasla je ergonomija. Ergonomija je ukupnost proučavanja ljudi i njihovog suodnosa s radnom okolinom. Prema Klaićevu rječniku stranih riječi ergonomija je složenica grčkih riječi ERGON (djelo, čin, rad) i NOMOS (običaj, red, zakon). Ova disciplina primjenjuje znanstvene informacije za dizajniranje radne opreme, postupaka i okoline u svrhu olakšavanje rada, otklanjanja ili smanjivanja umora, iscrpljenosti i bola, povećanja sigurnosti radnoga mjesta te povećanje efikasnosti rada. Ergonomski principi trebali bi se poštovati u svim područjima ljudske aktivnosti i neaktivnosti: u radnom procesu, sportu i odmaranju, zdravlju i sigurnosti. Zadaća je vodstva radnog procesa obuhvatiti osnovna znanja o ljudskom organizmu na području anatomske i fiziološke građe, psihološke strukture, psihofizičkih zahtjeva te individualne i grupne dinamike. Zbog toga što je nemoguće biti vrstan u svim tim područjima, potrebna je suradnja sa stručnjacima koji svojim naputcima mogu pomoći u konstrukciji strojeva, alata, naprava, radnog mjesta i radne okoline s namjenom da se rad prilagodi čovjeku. Poznavanje ergonomije omogućuje ugodniju, sigurniju i zdraviju atmosferu ne samo na poslu već i tijekom odmora. Poznavanje rizičnih čimbenika omogućuje njihovo otklanjanje. Tu je odgovornost, kao što je već navedeno, najveća na vodstvu radnog prostora ali i radnik također snosi dio odgovornosti za svoje zdravlje te ga treba čuvati prijavljivanjem neodgovarajućih radnih površina, predmeta, rukavica, dimenzija radnog mjesta te zahtijevati nužne intervencije. Sve potencijalne zdravstvene posljedice mogu se spriječiti. Redovna fizička aktivnost i jačanje svih dijelova tijela umnogome će doprinijeti prevenciji ovih zdravstvenih problema. U Hrvatskoj postoji deficit u kategorizaciji poslovnih zanimanja, te ergonomske zadatke uglavnom rješavaju arhitekti, dizajneri, šefovi logistika ili pojedinci s intuitivnim osjećajem za prostor, a posljedicama se bave fizioterapeuti i ortopedi. Uredsku ergonomiju prepoznajemo po ergonomskim stolicama, podlošcima za držanje ruke dok se radi s mišem, ergonomskim tastaturama, pravilnom rasvjetom te još nekim detaljimakoje čine rad ugodnijim i sigurnijim. Iako znanstvenici tvrde kako je teško mjeriti zamor osjetila i psihički zamor pojedinca, možda je dovoljno reći da pri većem zamoru produktivnost pada, a pogreške su češće, te kao primjer navesti moguće posljedice zamora kontrolora letenja. U tekstu "Ergonomija, znanost, zdravstvo, informatika", objavljenom u stručnom časopisu Fizioterapija, prim.dr.sc. Ladislav Krapac i fizijatar - reumatolog Sonja Dabić s Odjela fizikalne medicine i rehabilitacije KB Dubrava iz Zagreba, ističu činjenicu da nas evolucija nije dovela do toga da postanemo ljudsko tijelo koje sjedi. Smanjene fiziološke krivine vratne i slabinske kralježnice osovinskog organa uspravnog čovjeka (homo etrectusa), nisu više idealan amortizer. Naglašena je prsna kifoza(pogrbljenost), a opterećenja su višestruko potencirana u prijelazu vratne u prsnu i lumbalne u sakralnu kralježnicu. Uz to, oslabljena je i trbušna stijenka koja stvara dodatnu opterećenje na nekim segmentima kralježnice. Dodatno preopterećenje je i smanjenje muskulature ramena, koja u radu na modernim tehnologijama neminovno atrofira uz neprirodan položaj ruku i izostanak podupiruće uloge mišića ramena pridonosi sve češćim neugodnim tegobama zglobova gornjih udova u informatičara.

  Zašto ergonomija? 

  Proučavanjem organizacije i proizvodnje, odnosno općenito radnog procesa, zaključeno je kako se veći radni učinak ne može postići samim time da se od radnika traži maksimalno naprezanje. U složenom sustavu čovjek-stroj-uvjeti rada napredovati se može samo ako se metode rada, uvjeti rada, strojevi i radna okolina prilagode čovjeku, a ne samo ako se čovjek prilagođava njima.

  2. Znanost ili tehnologija?

  Ergonomija je mlada znanstvena disciplina čije je istraživanje usmjereno na interakciju između čovjeka i tehničkih sustava. Zbog toga se ona s jedne strane temelji na znanostima o čovjeku, posebno na fiziologiji, psihologiji i antropologiji, a s druge strane na fizici i inžinjerskim znanostima. Ovakva definicija ergonomija predstavlja ju kao znanstvenu disciplinu. Međutim, za znanost je karakteristična jedinstvenost njezinog predmeta, dok ergonomija predstavlja presjek mnogih predmeta. U ovom smislu, teško je presjek shvatiti kao znanost. Presjeci su obično zbir različitih iskustava; uspješan opis fenomena kojemu nedostaje uvid u ono bitno – noumenon, dok znanost teži upravo tome bitnome. Schopenhauerov citat možda najbolje opisuje ovakav način razmišljanja: „Svaki je čovjek promatranjem njemu danih pojedinačnosti dosegao neko znanje o raznovrsnim stvarima; ali samo ako je uzeo u zadaću da u bilo kojoj vrsti predmeta stekne potpunu spoznaju in abstractio, stremi on ka znanosti“. Ergonomija neće izgubiti ništa u značenju ako je ne promatramo kao znanstvenu disciplinu, već kao tehnologiju. Takav pristup ergonomiji jest bolji jer ona, kao što je već navedeno, predstavlja iskustveni presjek. U Enciklpediji psihijatrije, iz 1990. godine, pod pojmom ergonomije zapisano je: Ergonomija obuhvaća niz istraživanja koja teže organiziranju rada, ne samo u funkciji postavljenog cilja već i u funkciji uvjeta adaptacije čovjeka na taj rad. Ergonomija je, znači, proučavanje ljudskog rada u cilju njegove optimalizacije. Postoje i neki, poput P. Bugarda, koji smatraju da se mogu prihvatiti oba shvaćanja, pod uvjetom da se ergonomija usuglasi sa sociološkim, pa i političkim vidovima poduzeća. Na taj način, ergonomija treba biti interdisciplinarna tehnologija koja uključuje inžinjere, liječnike, sociologe, i stručnjake za organizaciju rada. Razlikovanje između ergonomije kao znanosti i ergonomije kao tehnologije ovdje je očito. Pri tome, ergonomija tim razlikovanjem ne gubi ništa od svog značenja, jer iza njestoje značajni rezultati kao odgovor na isto tako značajna i njoj upućena pitanja. 

 3. Ergonomija i znanost o radu

  Ergonomija se danas pretežito promatra kao interdisciplinarni dio znanosti o radu. Ako želimo na taj način proučavati ergonomiju, prvo se moramo malo pobliže upoznati sa znanošću o radu. Prema R. Hacksteinu znanost o radu je “kombinacija teoretskih, eksperimentalih i opisnih, prirodnih i d

ruštvenih znanosti… o ljudskom radu kao svjesnoj i planskoj, tjelesnoj i duhovnoj djelatnosti, kojoj je namjera zadovoljiti osnovne, a potom i više potrebe…pri čemu je ipak ta djelatnost samo jedan nepotpuni dio čovjekova tubitka.” Zbog toga znanost o radu nije samo jedan znanstveni problem, nego je ona također moralni i politički problem. Iz činjenice da se čovjek pri radu kreće u okolnostima koje nisu isključivo stanja njegove mikro, nego i njegove makrosituacije proizlazi moralni i politički problem znanosti o radu. Radi se o čovjekovom antropološkom položaju i vlastitom značenju u vremenu i društvu u kojem živi i u kojem stupa u posve određene egzistencijalne odnose. Pojednostavljeno, znanost o radu bavi se raščlambom i oblikovanjem radnih sustava i radnih sredina, pri čemu nastoji, na osnovi znanstvenih spoznaja, ustanoviti sve potrebne mjere kojima bi se unaprijedio i olakšao život i rad čovjeka u industriji, ne zanemarujući pri tome marginalnu korist. Sustav, kojim se bavi znanost o radu obuhvaća: • ljude • strojeve • način organizacije, u kojem dolazi do interakcije između čovjeka, stroja i radne okoline ( radnog mjesta) Zbog takvog sadržaja sustava kojim se bavi znanost o radu, mnogi će poistovjetit ergonomiju sa znanošću o radu. Glavna razlika između ergonomije i znanosti o radu jest da je teoretsko područje ergonomije uže jer ga ona prima od nadređene znanosti o radu, te ergonomiju valja načelno promatrati u njezinoj praktičnoj dimenziji – kao tehnologiju. U tome smislu, zadaća ergonomije jest usklađivanje navedenih dijelova sustava uz pomoć sastavnih dijelova znanosti o radu:

  - antropometrija

  - fiziologija rada  

 - psihologija rada 

  - sociologija rada

  - tehnologija rada

  - pedagogija rada
  - organizacija rada

  

 Navedena područja, koja su sustavni dio znanosti o radu, omogućavaju ergonomiji da ona posluži inženjeru pri rješavanju posve konkretnih zadataka života i rada u industriji. Tako je razlika između ergonomije i znanosti o radu, konačno, i u stupnju njihove općenitosti. Područje ergonomije je u svakom slučaju daleko uže od njoj pretpostavljene znanosti o radu.

  4. Položaj čovjeka u industriji

  Rad, a posebno industrijski rad, nije čovjeku jako ugodan. Koliko god rad činio jednu od bitnih antropoloških odrednica čovjeka, toliko je u današnjim uvjetima ne samo naporan nego se često odvija u vrlo nezdravim okolnostima. Stoga rad nije samo bitno antropološko određenje čovjeka, nego se to njegovo antropološko određenje može kretati u znaku otuđenja: u radu se čovjek može otuđivati od samog sebe. Tada rad nije ispunjenje vrhunskih čovjekovih snaga i interesa, nego je puko sredstvo preživljavanja. U takvom se radu čovjek otuđuje od svoje antropogene jezgre. Razmatranje položaja čovjeka u industriji možemo načelno izložiti uz pomoć triju pristupa.

  1. Chrys Argyris

  ( Personality and Organization, New York, 1958. godine) smatra da postoji temeljni nesklad između čovjekove prirode i formalne organizacije industrijskog poduzeća. Taj se nesklad pojavljuje na sljedeće četiri razine:

  1. impersonalna racionalna formalizacija

 Svaka je organizacija usmjerena prema nekom cilju. Stoga je potrebno načine ponašanja grupa i pojedinaca racionalno urediti. To znači da organizacija mora pratiti svako i najmanje odstupanja proizvodnog procesa od zamišljenog, idealnog rasporeda koji maksimizira profit organizacije. Takva je organizacija u načelu impersonalna jer isključuje želje, simpatije ili antipatije pojedinaca.   

 2. stroga podjela rada

  Podjelu rada, kojoj je zadaća korištenje snage, spretnosti ili ugleda da bismo dobro obavljali zadaće, zatječemo već vrlo rano u čovjekovoj povijesti. Međutim, tek s prvom industrijskom revolucijom javlja se organizacijski oblik u punom značenju. Rad se dijeli u sastavne dijelove koje izvršavaju pojedinci vrlo precizno i uspješno, ali u isto vrijeme i bez pregleda cjeline što depersonalizira rad i svodi ga na monotone i taktno naporne segmente. 

  

3. centralizirano rukovođenje 

  Formalna i depersonalizirana organizacija temelji se na autokratskom načinu rukovođenja koje je usmjereno prema stvarima, a ne prema ljudima. Postoje strogo razrađena hijerarhija nadležnosti i još stroža kontrola podređenih što uzrokuje razvoj površnosti i nezainteresiranosti.  

  

 4. jedinstveno upravljanje  

Jedinstvenost upravljanja označava težnju usredotočenja moći u čvornim točkama hijerarhije, s navećom moći na vrhu. Linija komunikacije ide odozgo prema dolje, u strogo raspoređenom rasporedu sadržaja koji je izvan emocionalnog i intelektualnog djelokruga podređenih. Opisana organizacija pretpostavlja pasivnog i neautonomnog pojedinca onoj vrsti osobe koja se želi u svom radu aktualizirati. To je u ovom pristupu nemoguće, i zbog toga je ovdje prisutan temeljni sukob između čovjekove prirode i ove vrste organizacije koji onemogućava podizanje razine aspiracije i aktualizacije.

  2. George Strauss ( The Personality versus Organisation Hipotesis, 1972. godine) iznosi drugačija stajališta. Njegovo je mišljenje da težnje za povišenjem razina aktualizacije i aspiracije nisu jednoliko raspoređene. Budući da aktualizacija zahtjeva angažman, a da u isto vrijeme ishod baš i nije siguran, mnogi pojedinci se odriču takvih pokušaja i preferiraju uravnotežene i programirane situacije; odnosno odgovaraju im situacije prema kojima se kritički odnosi Chrys Argyris.  

 3. Edgar Schein( Organizational Psychology, New Jersey, 1979. godine) kritički se odnosi prema oba prethodno navedena stajališta, po njegovom mišljenju oba su ta shvaćanja jednodimenzionalna, polaze od činjenice da čovjek ili je ili nije biće aktualizacije. Nasuprot tome, čovjek je mnogo složenije, a ponašanje mu je raznovrsno u istim ili sličnim situacijama.

  a) Osim što je složen, čovjek je i sklon promjenama. On ima mnogobrojne motive čija hijerarhija se tokom vremena mijenja ovisno o situaciji. Motivi se međusobno i isprepliću tvoreći složene motivacijske oblike a razvijajući svoje iskustvo čovjek stvara i nove motive.

  b) Čovjek nije u svim situacijama jednako motiviran. Njegova se motivacija razlikuje ne samo od organizacije do organizacije nego i unutar dijelova jedne te iste organizacije. Npr. Moguće je otuđenost u formalnoj organizaciji abreagirati pripadnošću neformalno  organizaciji. 

c) Zadovoljstvo i učinak pojedinca samo dijelom ovise o prirodi njegove motivacije. Priroda posla, sposobnost i čovjekovo iskustvo, karakteristike suradnika, sve su to elementi koji će u interakciji djelovati na ponašanje pojedinca, koje je, zbog toga mnogodimenzionalno.

 5. Čovjek-stroj-okolina sustav

  Sustav kojim se bavi ergonomija sadrži interakciju čovjeka, stroja i radne okoline, te kao takav karakterizira stupanj ljudskosti nasuprot strojnoj kontroli. Čovjek-stroj-okolina sustav predstavlja međuzavisan odnos kojem je cilj svrsishodno pretvoriti ulaz u neki izlaz, i to u okvirima dane (ograničene) okoline. Pojednostavljeno, prema načinu izvođenja rada i fizičkoj prirodi komponenti sustava, sustave možemo podijeliti u tri osnovne skupine : manualni sustavi, mehanički sustavi i automatski sustavi.

  Manualni sustav

  Potpunu kontrolu nad manualnim sustavom ima čovjek koji svojom vlastitom energijom pogoni taj sustav. Komponente sustava su ručni alati i ostala pomagala koja su na raspolaganju čovjeku. Proizvodnja se kreće u zakonima ritma ljudskog tijela. Uporaba velike sile pri ovim poslovima veliki je rizični čimbenik za poremećaje zdravlja.
 

  Mehanički sustav 

  Mehanički sustav sastoji se od dobro integrirane fizičke opreme pokretane nekim od energetskih izvora. Na primjer, sustav različitih vrsta alatnih strojeva pokretan električnom energijom. Sustav je oblikovan tako da nema mnogo varijacija. Pokretačka je snaga u rukama stroja, a radnik ga nadzire i, kada je potrebno intervenira uz pomoć mehaničkog ili elektroničkog pokazivača.

  Automatski sustav

 

Potpuno automatiziran sustav sam obavlja sve operativne funkcije, uključujući primanje i obradu informacija, odlučivanje i upravljanje. Takav je sustav potpuno programiran i preuzima sve što je potrebno u procesu proizvodnje, čak i u nepredviđenim situacijama. Takav sustav je idealan i još nikada nije ostvaren. U takvom sustavu se isto može dogoditi prekid rada zbog čega, za svaki slučaj, čovjek mora biti prisutan.

U tim se sustavima odvija život i rad pojedinaca, a oni su predmet ergonomije na mnogim područjima. S jedne strane, razvija se robotika u kojoj čovjek postoji samo da bi intervenirao u teško zamislivom slučaju kvaru zbog čega se on dosađuje. S druge strane, uvodi se ritam rada koji se protivi normalnom funkcioniranju čovjeka, kako na fizičkom tako i na fiziološkom ili psihičkom planu posljedica čega je iscrpljenost čovjeka. Najbolji primjer za prethodno opisanu pojavu jest dnevni raspored rada 3 x 8 sati. Takav ritam rada suprotan je cirkadijarnim ritmovima ljudskog organizma, dovodi do znatnih poremećaja te predstavlja suštu paradigmu mentalne antihigijene.

  Loša organizacija rada dovodi do čitavog niza psihosomatskih simptoma, izaziva poremećaje sna, depresije uslijed iscrpljenosti itd. Ona je izvor mnogih obustava rada koje nanose neprocjenjivu štetu. Ako na lošu organizaciju rada pridodamo depersonalizaciju, formalizaciju i dezintelektualizaciju rada, često neprimjerenu konstrukciju strojeva, alata i naprava, te lošu radnu okolinu (npr. buka) sigurno imamo prvi znak za uzbunu. On raste, ustaljuje se i dovodi do opadanja aktivnosti. Riječ je o općem fizičkom, psihičkom i seksualnom zamoru. Poduzeća nemaju stručnjaka za higijenu rada. Ergonomija je osnovni uvjet dobre mentalne higijene i poželjno je uvođenje savjetnika za ergonomiju u poduzeća koji bi, poboljšavajući uvjete rada, ne samo omogućili bolju mentalnu higijenu rada već i povećali rentabilnost poduzeća.

  6. Vrste ergonomije

  1.Koncepcijska ergonomija 

           Koncepcijska se ergonomija bavi oblikovanjem ergonomskih mjera u samom početku konstruiranja nekog radnog sustava. Upravo zbog toga je ta vrsta ergonomije najbolja. Zbog pravila „bolje spriječiti nego liječiti“ ona je i nejeftinija. Ova ergonomija obuhvaća zadatke poboljšanja uvjeta života i rada na dva područja:
  1.) područje humaniteta
  2.) područje ekonomičnosti
          Na području humaniteta ergonomija mora: smanjiti opterećenje radnika, smanjiti opasnosti pri radu, omogućiti odmor, povećati zadovoljstvo i zainteresirati za rad te učiniti rad ugodnim. Bitno je da se postigne smanjenje oštećenja zdravlja pri radu, poboljšanje zaštite pri radu, smanjenje štetnog utjecaja okoline i olakšano izvođenje rada. Zadaće ergonomije iz perspektive ekonomičnosti su: zgusnuti sadržaj rada, povećati preciznost rada, ubrzati radni ritam, osigurati izvodljivost rada, smanjiti zahtjeve pri radu, smanjiti troškove, olakšati odlučivanje, poboljšati spoznaju informacija i iskorištenje vremena. Ergonomija mora omogućiti i povećanje motivacije, kvantitete i kvalitete rada. Da bi se mogli ispuniti navedeni zahtjevi, od njih se moraju oblikovati ergonomske mjere koje nastaju kao općeniti rezultat sistemske ergonomije.

 2. Sistemska ergonomija 

  Sistemskoj je ergonomiji zadaća voditi brigu o načelnom usklađivanju funkcija jednog proizvodnog sustava. Ona se brine o personalnim i strojnim funkcijama pri kojima čovjek uproizvodnom sustavu ne smije biti niti premalo niti previše opterećen. Sistemska ergonomija ne vodi računa samo o nekim dijelovima sustava (npr. čovjek, stroj, okolina), nego o cjelokupnom sustavu i pri tome obuhvaća sve dimenzije radnog sustava koje inženjer mora praktički realizirati.
         Prema B. Doring-u (Systemergonomie bei komplexen Arbeitsystemen) sistemska ergonomija ima nekoliko interesnih područja:

   1.) oblikovanje organizacije radnog sustava

   2.) organizacija tijeka (procesa) radnog sustava

  3.) oblikovanje radnog mjesta
 
  4.) oblikovanje radnog područja

  5.) oblikovanje radne okoline

  6.) izbor i školovanje osoblja


            Podloga sistemske ergonomije jest koncepcijska eronomija. Nakon što se koncepcijski ustanovi situacija, sistemska ergonoija odlučuje o koracima koje je potrebno poduzeti. Sistemska ergonomija je svojevrstan metodičan, tehnološki postupak koji se izvodi prilikom razvijanja nekog radnog mjesta, i to u najranijem razdoblju razvoja nekog proizvodnog sustava u cjelini, kao strategija odluke. Međutim, njene funkcije nisu samo operativne funkcije usklađivanja sustava čovjek-stroj-okolina, nego se one odnose i na sve probleme koji se tiču čovjeka u budućem radnom sustavu koji se sada planira. Prilikom provođenja funkcija sistemske ergonomije valja stalno imati na umu čovjekove psihofizičke mogućnosti.

 3. Korektivna ergonomija  

         Korektivna ergonomija javlja se u kasnijem razdoblju realizacije ili korištenja radnog sustava. Budući da je to ipak samo naknadno ispunjenje ergonomskih zahtjeva, ona je manje uspješna i u isto vrijeme skuplja od prethodno navedenih vrsta ergonomije. Bitna činjenica koja slijedi korektivnu ergonomiju jest da, budući da ona stupa na snagu kada je sustav barem dijelom završen, ona podliježe mnogim ograničenjima. Velike posljedice može imati zapostavljanje ergonomskih načela u razvojnom razdoblju i njihovo uzimanje u obzir tek u fazi korištenja.

  Međutim, kao što svaka stvar ima dvije strane, tako je i ovdje. Korektivne mjere se temelje na pouzdanim iskustvima do kojih se, istina skuplje, ali zato lakše dolazi nego što bi to bilo moguće u kasnijoj fazi razvoja.

  4. Softwarska ergonomija  

Da bi mogli poboljšati softwarske proizvode, moramo ih moći međusobno uspoređivati i kvalitetno ocjenjivati. Softwarska ergonomija razvija upravo metode i kriterije za izvršavanje takvih procjena te je ona interdisciplinarni dio znanosti o radu koji se bavi direktnim ili indirektnim djelovanjem softwarskih proizvoda u čovjek-stroj radnom okruženju. Ona obuhvaća biološke, psihološke i socijalne aspekte interakcije između čovjeka i softwara.
  Središnji ciljevi softwarske ergonomije su:

  1. poboljšanje prihvaćanja ove tehnoligije

  2. poboljšanje radne motivacije

  3. povećanje radnih kompetencija

  4. razvoj osobnosti

  5. optimiranje opterećenja pri uvođenju novih tehnologija
 
 Uvođenjem računala, čovjek više ne upravlja direktno sa strojem već indirektno, zbog čega on mora raspolagati s komponentama koje će mu omogućavati određeni stupanj slobode pri svladavanju radnih zadataka i to u okvirima središnjih ciljeva softwarske ergonomije. Softwarska ergonomija se ujedno brine da, zbog uporabe računala za upravljanje strojem te na taj način prebacivanjem opterećenja sa fizičke na psihičku stranu čovjeka, ne dođe niti do prevelikog niti do premalog opterećenja radnika. Radi se o optimiranju čovjekova psihofizičkog opterećenja. Može se reći da se softwarsku ergonomiju treba upotrijebiti da bismo povećali proizvodnju uz pomoć novih tehnologija, omogućili povećanje efikasnosti obrade informacija uvođenjem boljih metoda i postupaka te da bismo ovladali djelovanjem informacijskih tehnologija na čovjeka. U svijetu se sve više razvijaju programi za prevenciju ozljeda nastalih dugotrajnim korištenjem računala. Potrebno je uvježbavanje i privikavanje na te programe koji olakšavaju poslove. Postoje programi koji omogućuju kontrolu računala glasom, koji vas upozoravaju da napravite pauzu ili daju upute za ergonomiju, istezanje i druge vježbe. Neki koriste slike, a neki animacije ili video isječke. Postoje i alati za mijenjanje izgleda tipkovnice tako da se može pisati samo jednom rukom ili promijeniti raspored slova i drugih tipki

 5. Hardwarska ergonomija

  „Klasična ergonomija“ zapravo podrazumijeva ovu vrstu ergonomije. Ona se ne bavi radnim sadržajem kao što je slučaj sa softwarskom ergonomijom. Uži okvir proučavanja hardwarske ergonomije su tehničko-fizikalne komponente računalnog sustava, dok u širi okvir spadaju neposredna i posredna okolina tog sustava kao što je na primjer: prikladna konstrukcija mjesta na kojem je aparatura, visina tog mjesta, stolica i njezini parametri te reflektirajuće površine. Slijede primjeri koji opisuju čime se bavi hardwarska ergonomija:

 Na primjer, u užem okviru govorimo o zaslonu i tipkovnici.
 Postoji problem zaslona u slučaju veličine slova. Jasno jest da čitljivost ovisi o veličini slova. Istraživanja pokazuju da je vidna udaljenost u odnosu na zaslon maksimalno 750mm, a preporučuje se 400-450mm.

 Važan je i odnos oko-zaslon-predložak. Naime oko se neprestano kreće između zaslona i predloška. Radi akomodacije i adaptacije oka, preporuča se ista razdaljina za ta dva vidna objekta. A u isto vrijeme, zaslon mora biti po vodoravnoj osi postavljen tako da bude moguća dobra prilagodba na svjetlosne odnose i na visinu očiju korisnika, uzimajući u obzir djelovanje blještanja i titranja.

   Vrlo je važan problem kompozicije informacija na zaslonu. Bitna jest i sadržajna i praktična građa zaslona. Sadržajna strana građe zaslona podrazumijeva logičnost informacija, dok grafička strana podrazumijeva preglednost, uočljivost i zanimljivost tih informacija. Poseban je problem zaslon. Neka istraživanja pokazuju da se za dugotrajan rad često preferira jednobojnost zaslona, dok se kod višebojnih zaslona preporuča ograničavanje boja na najviše 3-5.
 
 Tipkovnicu također valja ergonomski oblikovati. Da bi se sprječili problemi sa vidom, potrebno je da tipkovnica bude mat boje. Kod uobičajnih tastatura javlja se statičko opterećenje mišića zbog laganog okretanja zglobova šake prema van - abdukcija i okretanja šake prema unutra - pronotacija.

  7. Gdje su osnovni zdravstveni rizici? 

 Videoterminali

 Oči su svakako najopterećeniji osjetilni organ koji radnik uz videoterminalsku opremu izlaže intenzivnim naporima. Najčešće su posljedice preopterećenja osjećaj pečenja i pijeska u očima, suzenje i glavobolja ali one se mogu spriječiti. Na primjer: izborom prikladnog oblika i veličine prikaza znakova, odgovarajućih razmaka između znakova i linija teksta može se postići čitkost bez posebnih napora i to s udaljenosti koja smanjuje na minimum štetno zračenje monitora.

Stabilnost prikaza na monitoru smanjuje broj pokreta oka zbog praćenja slike koja "bježi". Još veće probleme izaziva treptanje slike, nemogućnost fokusiranja znakova, pojava nejednake duljine linija često vezana uz vidljivu pojavu skraćivanja i produljivanja, te neujednačene širine prikaza znakova na svim dijelovima zaslona.
  Podešavanje kuta gledanja, mogućnost okretanja videoterminala kao i podešavanje visine monitora potrebni su kako bi korisnik mogao ovisno o svojoj sjedećoj visini gledati sliku pod povoljnim vidnim kutom, uz mogućnost izbjegavanja refleksije okolnih svijetlih predmeta na radnoj površini zaslona.
  Moderni videoterminali imaju ugrađene potrebne premaze na zaslonu koji sprečavaju pojavu odraza svjetla uz istovremeno otklanjanje elektrostatskog polja. Elektrostatska sila privlači čestice prašine koje se talože na zaslonu i vremenom smanjuju vidljivost. Kod nekvalitetnih monitora, nedostatak premaza se u dosta velikoj mjeri može ukloniti nadogradnjom kvalitetnih filtera.
  Posebna pozornost danas se posvećuje zaštiti od utjecaja raznih oblika zračenja monitora. U katodnoj cijevi monitora generiraju se X-zrake, ali se one gotovo sasvim izgube prolazom kroz staklo zaslona, tako da je ispred monitora zračenje praktično zanemarivo. Međutim, zaštiti od neionizirajućeg zračenja mora se posvetiti duža pažnja.
  Optičko zračenje obuhvaća pojavu ultraljubičastog svjetla (mogućnost oštećenja oka i kože), infracrvenog (oštećenje leće oka) i vidljivog spektra (vidni zamor zbog intenzivnih i neadekvatnih boja). U području radio frekvencija javlja se elektromagnetsko polje koje može ometati rad televizora, radio-uređaja i sl., ali može biti i uzrokom zdravstvenog rizika. Posebnu pozornost svjetske znanosti danas privlači znanstveni rizik kod pojava magnetskog ili električnog polja veoma niskih frekvencija. i konačno, korisnik je izložen elektrostatskom polju, koje osim subjektivnih smetnji zbog električnog pražnjenja, utječe na pojavu alergijskih manifestacija na koži i respiratornom sustavu kod osjetljivih osoba.

  Tipkovnica

  Za unos informacija u računalo koristi se najčešće tipkovnica, što znači da su ruke vrlo intenzivno korištene na radnom mjestu. Kod korištenja neergonomski oblikovanih tipkovnica dolazi do pojave bola u ruci, šaci i ramenu. Visina tipkovnice, osobito na prednjem rubu može zahtijevati dugotrajan neprirodan položaj šake zbog čega se otežava cirkulacija krvi u ruci. Stoga bi se nagib tipkovnice trebao podešavati kako bi ruka zauzela najpovoljniji položaj. Dosta velike probleme može stvoriti tipkovnica pričvršćena za uređaj ili radni stol, jer se u tom slučaju korisnik mora prilagođavati uređaju. Da bi se izbjegla pojava bola u šaci i poboljšala cirkulacija krvi u ruci, mogu se postaviti razne vrste podmetača za ruku ili šaku.
Materijali koji se koriste za izradu tipkovnice moraju biti takvi da sprečavaju pojavu blještanja ili odraza okolnog svjetla, jer se na taj način povećava vidni napor. Raspored i položaj tipki mora biti takav da se sve tipke mogu bez napora dohvatiti, a da pri tome nije potrebno podizati cijelu ruku. Natpisi na njima moraju biti vidljivi s radne udaljenosti.

Radni sto

 l Radna površina stola treba biti takve kvalitete da osigura optimalne uvjete za rad. Izbor boje, kakvoća radne plohe treba spriječiti pojavu direktnog i indirektnog odraza okolnog svjetla. Raspoložvivi prostor na radnoj plohi mora biti dovoljno velik da se na nj. mogu smjestiti svi potrebni
alati za obavljanje djelatnosti. U nedostatku odgovarajućeg prostora koriste se razna pomagala kao što su rotacioni podmetači za monitore, držači dokumenata, držači tipkovnice i miša, ladice za pohranjivanje tipkovnice kada se ona ne koristi i sl.
 

 

 Radni stolac

  Kako bi korisnik mogao osigurati ispravan položaj tijela prilikom korištenja računala, potrebno je imati stabilan stolac s mogućnošću podešavanja visine sjedala, kao i nagiba i visine naslona. Prednji rub sjedne plohe mora biti zaobljen i lagano zakrivljen prema dolje, kako ne bi usporavao cirkulaciju u natkoljenicama. Tako oblikovana sjedalna ploha relaksira i zglobove zdjelice, koji su opterećeni pri dugotrajnom prisilnom položaju pri sjedenju.

  

   Radna okolina 

  Radno mjestotreba biti tako prostrano da zaposleni ima dovoljno prostora za obavljanje svih potrebnih radnji na svom mjestu. Skučeni prostor može uzrokovati i fizička oštećenja zbog udarca u bliske predmete, ali i nervozu zbog potrebe za stalnom kontrolom kretanja. 

   Rasvjeta okolnog prostora mora biti difuzna kako bi se što više smanjila pojava odbljeska od zaslona monitora, tipkovnice, radnog stola, dokumenata. Uz monitore s "negativnim kontrastom" treba svakako postaviti i dodatnu rasvjetu za dokumente. Buka je faktor koji često ometa rad na videoterminalima. Najčešći izvor su iglični pisači, tipkovnice, zvučni signali ugrađeni u programske sustave, ventilatori, uređaji za klimatizaciju i sl.

  Buku u radnom prostoru treba tehničkim mjerama svesti na najmanju moguću mjeru, jer osim što može oštetiti sluh, izaziva zamor, napetost, razdražljivost i uzrok je mnogim pogreškama u radu.  

Mikroklima je također važan činilac radne okoline. Da bi se radnik ugodno osjećao na radnom mjestu, temperatura, vlažnost i brzina strujanja okolnog zraka trebaju biti optimalni. To je ponekad teško izvesti, jer su videoterminali električni uređaji koji u okolni prostor isijavaju toplinu. Jedan od novijih zahtjeva vezanih uz štednju energije jest da toplinsko isijavanje uređaja mora biti minimalno. Ako se tom isijavanju doda isijavanje ljudi koji u tom prostoru borave, može doći do pregrijanosti prostora, osobito u prostorijama s puno radnih mjesta